Zvao me je bivsi dok sam “uzimala srecu u svoje ruke”…

Zvao me je bivsi dok sam “uzimala srecu u svoje ruke”.Javila sam se i u toku razgovora mi se ukljucio vibrator.Pitao me je sta se to cuje a ja sam rekla da mutim kafu,pa se cuje mutilica.Ne znam da li mi je poverovao, ali kada je predlozio da dodje na kafu, nas razgovor je(bar za mene )postao uzasno dvosmislen. Vec godinu dana se trujem nargilom koju ne volim, idem u nargila cafe koji mi je predaleko od kuce i druzim se sa ufuranim tukama cije glupe mahalske price ne podnosim, I to samo zato jer se taj objekat nalazi pored njegovog ulaza i mogu da ga nekada uhvatim pogledom iz baste kada ide negdje. Tih 10 sekundi gledanja u taj spoj sirovosti, snage i njezne umjetnicke duse mi uljepsa cijeli dan iako on vjerovatno ne zna ni da postojim. Sada je oktobar i basta vjerovatno nece raditi do proljeca, razmisljam da ga sacekam ispred ulaza i da mu priznam da zelim troje djece sa njim.







-Evo nakon faxa i kratkog volontiranja u Srbiji sam se preselio u Norvešku. Slušao sam puno kako je teško, nostalgija, jezik, kuća posao i tako u krug, uživanja nigde. Međutim ja od kada sam se doselio ovde sam se bukvalno preporodio, imam finansijsku sigurnost (nema stresa), posao je u struci lagan isključivo kako smo se dogovorili, vikendima izlazim sa društvom sa sporta ili sa posla, redovno idem na treninge mma sada sam i teretanu ubacio, našao devojku već neko vreme, a tek sam ovde pola godine. Tako da ne verujte u one priče da preko morate rintačiti 24h i da je očajno jer nije mnogo je bolje! A za nostalgiju ja unapred na svakih mesec dana kupim jeftinu povratnu kartu, uzmem free petak i eto me oko 4-5h u BG, bilo je čak i prilika da mi propadne karta jer mi se ostaje ovde!