Kada me upoznala sestra sa dečkom bacila sam oko na njega, iako sam se suzdržavala jer sam u sebi znala da ...

Kada me upoznala sestra sa dečkom bacila sam oko na njega, iako sam se suzdržavala jer sam u sebi znala da to nije u redu niti lijepo, ali na kraju je moje želja bila jača. Vjetar u leđa mi je dao on kada mi je dao do znanja da mu se sviđam. Iznenadila sam se ali ipak bila sretna. Kada smo ostali sami u stanu seka je radila. Iskoristili smo priliku da odemo u krevet i vodimo ljubav. Bilo je ljepše nego što sam očekivala niti sekunde mi nije bilo žao što sam to napravila. Još me pohvalio da sam žešća i bolja od sestre da ona niti blizu nije tako vatrena. Kada je nju spomenuo počela sam se osjećati jadno i izašla sam iz sobe van. Baš mi je bilo krivo što sam si to dozvolila. Nije zaslužila nikako jer je prema meni uvijek bola poštena i dobra puno puta se odricala svog djela u nečemu da bih imala ja. Branila me i štitila kada god je to osjećala da to mora, prava fajterica je bila ne daj bože da me tko krivo pogleda ona je taj tren bila tigrica. I onda sam se ja usudila i sebi dala za pravo da ovakvo nešta napravim. Koliko mi god žao i umirem od grižnje savjesti ne mogu vratiti vrijeme u nazad, niti mogu to njoj reći. Znam da mi ne bih oprostila i zamrzila bi me za čitav život. Ima li uopće način da joj to kažem ali da mi s vremenom oprosti??

-Imam ekipu prijatelja iz srednje škole za poželjeti. Kad smo na okupu to se ne zna ko tu koga za*ebava, stalno neka vrijeđanja, kao da se takmičimo ko će bit najbrutalniji. Kada jedan ode kući, o njemu se iza njegovih leđa priča sve najbolje, ali ono iskreno. Niko se nikad ne naljuti na te provokacije jer smo došli do toga da nas više ništa ne može uvrijedit niti iznenadit. Kada jedan ima problem, svi ga imamo. Tu smo jedan za drugoga. Smatram da nas je ta iskrenost održala na okupu.